четвртак, 21. април 2011.

Zagrlicu


I ne znam gde sve nisam sa tobom ,nema trenutaka u kojima nisi prisutan -prolazim kroz dugu ...reklo bi se kao beskucnik lutam ali ja znam da je moj dom tamo gde si Ti.Biti pored tebe je kao muzika koja smenjuje svoje melodije s kontinenta na kontinentzaronivsi u nepregledne dubine za druge oci ,za drugi sluh ...A onda se vine u visine i lebdi medju nama :zuboreci kao potok u nekoj sumici i prelama se poput svetlosti na horizontu zelja.emocija,izbrazdanih oranica prepunih nasih tragova.Toliko boja i mirisa ima u tim tragovima da mi je nejasno otkuda one u meni ,u tebiu nama ....Preplice se proslo i sadasnje ....u svakom nasem dodiru.raste jedno dete sa imenom sutra ..Jedan stepenik na nepreglednom bespucu u kojem smo nacinili stazu da se ne izgubimopri osvrtu na juce.Volim te.... tokovima Nila ,strascu Fudzijame,neznoscu majke za svoje dete,ljubavlju tako velikom kao ceo kosmos.Snazno poput cunamija i mnogo ....da mi oduzima dah od jacinei ne znam sta cu sa njom od siline kojom me obuzme i izlece iz mene hrleci ka tebi ...Sumnjam da postoje reci kojima mogu preliti sve sto je u meni ...Zagrlicu te i cutati sa tobom u zagrljaju ...nosim te sobom ispod mojih trepavica ...

Нема коментара:

Постави коментар