четвртак, 21. април 2011.

Nedostaješ mi...


Na tromeđi promašaja

patnje i samoće bolujem

od otvorenog preloma duše..



Bez tebe osta nedosanjan san

u tišini kroz suze

Skamenjen pogled gluv od praznine..



Volela sam te kao niko nikad

a želim da zaboravim ti ime

Kroz lišće na granama tražim

svoj svet želim samo da skupim snage

i krenem svoj život opet...



Ostale su moje reči u vazduhu

da bio si mi sve a sada tražim

svoj put ka sebi dok pitam

se kako ću sama

a tako moraće....

Нема коментара:

Постави коментар