петак, 22. април 2011.

Da si samo....


Da si samo san koji sam u snu dotakla bilo bi lakse ne verovati , nosila sam taj san dugo pre tebe a onda se san pretvorio u javu Dugo sam te cekala,jako dugo da vise nisam ni mislila da moj san postoji cekala sam u snu da se uopste pojavis na javi . I jesi ,onog zimskog dana stiglo je neocekivano sa receptom za otvaranje konzervi mackama .Otada sam BUDNA pored tebe . Umesto konzerve otvorio si moje srce moju dusu, mene celu .... Otvorio si nesto sto se zove privrzenost ,prijateljstvo ,postovanje moja ljubav.moja kuca . Nikada nisam prestala da ti verujem a dosta je vremena otada proslo,mnogo se toga promenilo ,da hvala ti promenio si u meni neke sitnice koje su krupne . Ucio si me da volim a ja nisam imala poima da ne umem da volim,da postoji ovako nesto sto sve ostalo baca u zasenak ,da postoji ovako jaka ljubav ,ovako velika ,ogromna nesaglediva.Ljubav bezgranicna koja odoleva svemu pa cak i tuzi i bolu u nekim momentima kad nalete .Toliko je jaka ta ljubav da sve unisti da ne postoji tamno vec samo svetlo ka kome pruzam ruke ,toplina koja se razliva iz mene da me opija svakodnevno.Nema dana, nema noci, nema daljine, nema vremena.... sve je prekrila sobom poput trave koja prekriva zemaljsku kuglu i nice sve vise .... Neumem vise da ti kazem koliko te volim ,ni zbog cega te sve volim znam samo da te volim i da u tebi imam sve sto sam ikada pozelela .. Nema zaborava ma sta se do sada desavalo , ta ljubav nije prestajala i ne moze da ne stane vec raste ,raste kao kavasac a i ja sa njom .... Sve sto sam ikada imala najlepse u sebi pruzeno je toj ljubavi ,ona mi izmamljuje stalno ponesto iz mene da se i sama cudim koliko izvire . Volim te i ne umem drugacije i ne mogu drugacije volim i verujem u nas i nemoze mi tu veru niko uzeti Ljubim te i zelim da te zagrlim .

Нема коментара:

Постави коментар